Poziv umjetničkog direktora MAX ART FEST-a
Dragi prijatelji,
nekako između svih spektakala, između grandioznih događanja i bučno najavljivanih evenata rodio se MAX ART FEST.
Od 3. do 5. listopada otvorit ćemo prostor suvremene umjetnosti a usred gradske buke i žurbe. Najpoznatiji hrvatski umjetnici svih generacija okupljeni u izboru umjetničkog direktora Lea Katunarića pokazat će svoje radove i komentare na energiju sadašnjeg trenutka našeg kompliciranog svijeta.
U, do sada neviđenoj, suradnji institucija, poduzeća i pojedinaca stvorena je mogućnost upotrebe javnih prostora kao što je velika garaža, trg, robna kuća, stara mjesna zajednica, stadion, komercijalni pothodnik, a sve za umjetničke projekte i akcije.
Poseban Art tramvaj kružit će gradom pokušavajući građane na trenutak podsjetiti da postoje i drugačija pitanja, drugačije energije i drugačiji ljudi od svega onoga što im zadaje brige.
Veliki rock koncert na otvorenom samo je kulminacija druženja umjetnika i građana, a koje će započeti u Ateljeu Ivana Kožarića, nastaviti se kroz Privremenu žensku mjesnu zajednicu Sanje Iveković i zaustaviti se pred slikama Ratnog ciklusa Ede Murtića, fotografijama Ivana Posavca ili živim instalacijama Božene Končić Badurine...
Biti će tu i do sada neviđenih europskih i hrvatskih art filmova, instalacija, akcija, predavanja, fotografija, druženja i pjevanja.
Ponekad iz malog nastane nešto vrlo važno. U svakom slučaju biti će zabavno, duboko, iznenađujuće i prijateljski.
Dođite i budite dio "Revolucije na čekanju".
Leo Katunarić
UMJETNIČKI DIREKTOR
Obrazloženje
MAX ART FEST je festival suvremene umjetnosti, koji se održava prvi tjedan u listopadu.
Koristeći napuštene prostore, podzemne garaže i pothodnike, tramvaje, trgove, stanove...autori stvaraju misteriju suvremene umjetnosti, kroz koje publika prolazi kao na hodočašću.
Napušteni prostori imali su svrhu u prošlosti, ali sada jedino što mogu je čekati da im netko da svrhu u budućnosti. Nešto slično vremenu u kojem živimo.
Mora li to vrijeme koje čekamo biti tiho, suzdržano, u strahu, pasivno.. ili suvremena umjetnosti ipak može reći nešto, u visoko pasiviziranoj kulturnoj stvarnosti kakva je danas?
Koncept MAX ART FEST-a su dva putovanja:
Revolucija na čekanju 2008., i
Putovanje zaboravom 2009. (..što sve moramo suspregnuti i zaboraviti da bi mogli normalno živjeti naše svakodnevne živote?)
Program MAX ART FEST-a sastavljen je od nekoliko cjelina:
Koncerta na Kvatriću, Art tramvaja, filmske projekcije u pothodniku, izložbe suvremenih umjetnika u garaži, pothodniku ispod Kvatrića i ateljeu Kožarića, performansi u podzemnoj garaži i na Kvatriću.
- Ivan Kožarić, najstariji mladi hrvatski suvremeni umjetnik opet u svojem elementu. Projekt koji se u cjelosti odvija u njegovom ateljeu doima se kao da je sama revolucija na čekanju.
- Sanja Iveković rekreira aktivnost ženske udruge Elektra. Prostorom napuštene mjesne zajednice odjekuju diskusije, predavanja, gledaju se filmske projekcije, kuha se siromašnima... Privremenost kao princip jedine moguće subverzije u kapitalom kontroliranom svijetu.
- Bernadette Corporation, prava filmska poslastica. Pokušaj tajanstvenog umjetničkog kolektiva da snime duh otpora prema kontroli, nekada glavnom pokretaču europskih društvenih zbivanja. Da li smo danas pacifizirani u smoli konformističke matrice. Koliko je boli potrebno da bi se odlijepili?
- Kristina Kumrić jest pravi iskonski filmski talent, toliki da će zanimljvo biti pratiti kako će je malograđanska sredina pokušati opstruirati. Welcome to Igrane, iako hvaljen i nagrađivan ipak nije dovoljno analiziran. U filmu postoji i sloj ispod priče o zadrtosti ili ksenofobiji u okviru prekrasnog malog mjesta na moru.
- Kadelegrupa nastavlja svoje traganje za identitetom umjetnika u svijetu masovnog umnažanja. Započeto projektima poput Outcasta, traganje kulminira u projektu Umjetnik a ne zločinac! Pitanje na koje nema odgovora, inspirirano posvećenicima umjetnosti u zatočeništvu, od gulaga do den Haaga.
- Umjetnik a ne tramvaj! projekt je ostvaren u suradnji sa Zagrebačkim električnim tramvajem, kao i velika izložba Revolucija na čekanju u javnoj garaži. Istovremeno zanimljiv projekt sa robnom kućom Nama otkazan je zbog straha stečajnog upravitelja da se ne pošalje kriva poruka... Solidarnost ljudi na svim razinama, hrabro uključivanje naizgled inertnih institucija. Pokreće li se nešto u glavama?
- Bijesom ispunjeni dani iščekivanja dok policajci po službenoj dužnosti ispituju da li su čuvene fotografije Mija Vesovića umjetnost ili pedofilija. Sve češće zadiranje sistema u slobodu izražavanja, a bez ikakvih sankcija bio je povod okupljanju radova iznimnih fotografa, a koji svojim radom uzbuđuju zadrte službenike.
- Ratni ciklus Ede Murtića reminiscencija sarajevske izložbe u spaljenoj vijećnici ovdje stavljena u kontekst Revolucije na čekanju. Nježnost umjetničkih komentara suprostavljena urlajućem primitivizmu. Naš strah da ništa nije gotovo, osluškivanje bujanja budućih eksplozija.
- Slikari. Zašto se uz jednu tehniku umjetničkog izražavanja automatski postavlja pitanje "zašto?"? Zašto? Nakon javne objave kolekcionara Saatchia da se slikarstvo trijumfalno vraća i rasprodaje koceptualnih djela iz zbirke, Hirst je počeo slikati. Ipak ove godine prodao je u Sothebyu svojih konceptualnih radova za stotine miliona funti. Slikari i Revolucija na čekanju? Kao i obično nema ništa od objašnjavanja, treba vidjeti.
- Pokrenuti svjetovi. Iznenađenja Božene Končić Badurine koja u masi užurbanih ljudi upravo sa ljudima uspijeva zaustaviti vrijeme. Izmicanje formalnom, nije ni performance ni teatar ni akcija ni artefact, jednostavno se nešto zbiva što svakodnevnoj situaciji daje čudan pogled sa strane. zar postoji više dimanzija od tri?
- Vlado Martek će biti na konceru Leonarda Cohena u berlinu dok mi u zagrebu budemo otvarali njegovu izložbu, čekao je taj koncert cijeli život. Dva tjedna prije otvaranja izložbe bio je jedini umjetnik koji je više puta dolazio u prostor i radio na originalnosti svojeg rada. A onda će ga ostaviti nama i otići na koncert. i to je to.
- Rock n roll. Isprepletenost sa suvermenom umjetnošču bila je sveprisutna do vremena u kojem je zavladao techno. Zapravo slušamo, gledamo ili pričamo energije. A možda je sve to zapravo jedna, jedinstvena energija protkana kroz rock koncert, sliku,akciju, povik otpora? Ramirez i Vatra.
Leo Katunarić
UMJETNIČKI DIREKTOR
PrivremenaŽenskaMjesnaZajednica ELEKTRA
Predstavlja program
Dobre, hrabre, slavne
odabrala Sanja Iveković
Šrapčeva 12
Petak, 3.10.u 17.sati
PREZENTACIJA PROJEKTA
Barbara Blasin - Ženski vodič kroz Zagreb
Petak, 3.10.u 18 sati
FILMSKI PROGRAM
Sanja Iveković - Slatko nasilje
Claudia von Alemann - Ce n'est qu'un début, continuons le combat (Ovo je tek početak, nastavimo borbu)
Renata Poljak - Velika očekivanja
Katarina Zdjelar - Everything is Gonna Be
Subota, 4.10.u 17 sati
PREZENTACIJA PROJEKTA
Sandra Sterle - Mučnina
Subota, 4.10.u 18 sati
FILMSKI PROGRAM
Jane Campion - Peel, A Girl's Own Story, Passionless Moments
Barbara Blasin - Ručak s bakom
Sadra Sterle - Desetoboj
Ana Hušman - Ručak
Nedjelja, 5.10. u 17.sati
PREZENTACIJA PROJEKTA
Članice ŽUC ELEKTRA Ženske sobe, co.operation i ostali projekti...
Sanja Iveković i Sonja Pregrad Praksa čini mastora
Irena Bekić i Marijana Stanić Majke i kćeri
Nedjelja, 5.10. u 18.sati
FILMSKI PROGRAM
Babette Mangolte - La Camera: Je (Kamera: Ja)
U NASTAVKU VIŠE O PROJEKTIMA
Petak, 3.10.u 17.sati
PREZENTACIJA PROJEKTA
Barbara Blasin Ženski vodič kroz Zagreb
2006, multimedijalni projekt, Autori: Barbara Blasin i Igor Marković, Izdavač: Meandar, Suizdavač: B.a.b.e., Promotor ulične akcije: Blok, Urbanfestival 2006.
Ženski vodič kroz Zagreb kontinuirani je istraživačko-umjetnički projekt započet 2002., a jedan od dijelova projekta je i knjiga.
Vodič je prvi pokušaj da se na jednom mjestu sakupe i predstave biografije dijela žena koje su stvarale povijest Zagreba, bez obzira radilo se o priznatim umjetnicama, aktivisticama za ženska prava, pionirkama u znanosti i tehnologiji ili samo ženama koje su na margini velikih povijesnih događanja u Zagrebu živjele i radile. Na tragu suvremenih historiografskih tendencija alternativne, nove ili ženske povijesti, kroz iznošenje biografija anonimnih, zaboravljenih ili prešućivanih žena simbolički se ukazuje na ulogu/poziciju žene u pojedinom vremenskom periodu.
Petak, 3.10.u 18 sati
FILMSKI PROGRAM
Sanja Iveković Slatko nasilje
Hrvatska, 1974, video, 6:05 min, Produkcija Sanja Iveković
Jednostavnom intervencijom na ekranu televizije za vrijeme emitiranja EPP-a (ekonomsko-propagandnog programa) željela sam kritički interpretirati naše svakodnevno iskustvo: odnos između pošiljaoca i primaoca TV poruke, između onog koji ima moć i onog koji je u poziciji razvlaštenog.
Claudia von Alemann Ce n'est qu'un début, continuons le combat (Ovo je tek početak, nastavimo borbu)
Francuska/Njemačka, 1968/69, 16 mm/DVD, 45 min, Alemann Film production
Pariz, maj 1968. Opći štrajk. Barikade. Koju ulogu ovdje igra film? Koja funkcija može pripasti filmu u ovom političkom pokretu? Kako se definira umjetnička djelatnost u okviru jedne kulturne politike koju treba iznova definirati? I kako se ti zahtjevi ostvaruju u filmskoj praksi? U raspravama i produkcijama koje se razvijaju sudjeluju studenti/ce filma, učenici/e, radnici/e, kolektivi iz socijalističkih grupa i filmaši/ce, među njima i etablirani režiseri, poput Jeana-Luca Godarda.
Renata Poljak Velika očekivanja
Hrvatska, 2006, 16 mm/Beta, 16:09 min, HFS produkcija (koprodukcija)
Promišljajući bezosjećajnost ljudi i rođenje hibridnog pseudo-urbanog konteksta, autorica je pronašla veze i isprepletenost obiteljskih odnosa, arhitektonskog urbicida koji se događa u Splitu i njegovoj okolici te nasilja na nogometnim stadionima, koje je na kraju dovelo do incidenta o kojemu izvještava crna kronika u dnevnim novinama.
Katarina Zdjelar Everything is Gonna Be
Srbija/Nizozemska, 2008, video, 3:35 min, Produkcija Katarina Zdjelar
?...Zdjelarini su likovi, međutim, na drugačiji, gotovo na suprotan način uhvaćeni u povijesti. Ne čine se traumatiziranima, niti djeluju kao neka vrsta počinitelja. Eventualno su sitni kriminalci. Evo ih: ljudi poput mene i tebe na bogatom Zapadu; ljudi koji žive u kućama s namještajem visoke kvalitete; koji se dobro oblače (možda čak u svilu); koji su dobro uhranjeni ili imaju uvježbana tijela; koji su zdravi ili barem dovoljno zdravi; koji su, u prosjeku, na putu da dožive duboku starost; koji zajedno pjevaju pjesme - u zboru koji će se nalaziti jedamput tjedno. Pjevaju o uništenju koje ne žele, izražavaju svoje nade da će sve biti u redu, dok su pritom potpuno irelevantni za odvijanje povijesti."
Iz teksta Frans-Willem Korsten: Everything's Gonna Be: Tragedy and the Script of History - Katarina Zdjelar's Revolution
diskusija/razgovor/čavrljanje
Subota, 4.10.u 17 sati
PREZENTACIJA PROJEKTA
Sandra Sterle Mučnina
2008, 14 min, video (dokumentacija performansa)
U okviru festivala proširenog performansa u Splitu DOPUST, izvela sam performans pokušaja povračanja uz glazbenu podlogu pjesme Miše Kovača Dalmatinac nosi lančić oko vrata. Rad je ispolarizirao publiku i izazvao brojne medijske reakcije.(S.S.)
Subota, 4.10.u 18 sati
FILMSKI PROGRAM
Jane Campion Peel, A Girl's Own Story, Passionless Moments
Australia, 1982/83/84, 16 mm, 9min/26 min/12 min, Australian Film and Television School Production
Tri kratka filma koji su pobrali mnoge nagrade i sjajne kritike, a koje je snimila kao studentica filmske škole u Sidniju, katapultirali su Jane Campion na međunarodnu filmsku scenu. Preokupacija djetinjstvom, obiteljskim odnosima i ženskom seksualnošću koje su karakteristične za njeno kasnije djelo, mogu se jasno nazrijeti već u ovim ranim radovima.
Barbara Blasin Ručak s bakom
Hrvatska, 2001, video, 8 min, Produkcija Barbara Blasin
Ručak s bakom je portret autoričine bake, žene rođene u prvoj polovici prošlog stoljeća. Materijal ovog filma čini konstantna izmjena video snimke pripreme ručka i animacije fotografija iz bakinog privatnog foto albuma. Autorica tako u središte pozornosti stavlja žensku interpretaciju spoja javne i privatne sfere, zadirući istodobno u povijest njezine svakodnevice.
Sadra Sterle Desetoboj
Hrvatska, 2008, video, 12 min, HFS produkcija
Istražujuci u deset scena dodir sporta i performansa Desetoboj pretvara sport u neku vrstu fizičkog teatra.
Sportska pravila uspoređuju se s umjetničkim performativno ritualnim procesima, kreirajući svojevrstan hibrid.
Umjesto sportskih pravila i ustaljenih rituala, gledateljima sportskog teatra nudi se deset apsurdnih situacija. (S.S.)
Ana Hušman Ručak
Hrvatska, 2008, 16mm/Beta, 16: 50 min, Produkcija BUNIKA
Pravila lijepog ponašanja na koja nailazimo u priručnicima - bontonima za sebe kažu da pomažu ljudima u boljem međusobnom razumijevanju i olakšavanju komunikacije, te nam omogućuju da se lakše i sa više samopouzdanja krećemo u društvu. Njima nas uče od rođenja što je ujedno i jedini način da ih u potpunosti usvojimo. Svoj izvor ona imaju u zapadnoj kulturi, a prema njihovom poštivanju lako je znati tko je civiliziran a tko nije. Film se bavi običajima pri jelu i pilu - specifično situacijom ručka, jer zajedničko je jedenje centralno mjesto na kojem drugima pokazujemo svoju uglađenost i civiliziranost. (A.H.)
diskusija/razgovor/čavrljanje
Nedjelja, 5.10. u 17.sati
PREZENTACIJA PROJEKTA
Članice ŽUC ELEKTRA Ženske sobe, co.operation i ostali projekti...
1997-2008
Ženski umjetnički centar ELEKTRA osnovale su 1997. godine umjetnice, aktivistice i teoretičarke sa namjerom da se domaća ženska (feministička) umjetnička praksa i teorija podrži i učini vidljivom.....
Sanja Iveković i Sonja Pregrad Praksa čini majstora
1982-2008, performans
Likovna umjetnica Sanja Iveković i plesačica Sonja Pregrad predstavit će projekt koji će realizirati 2009. u Berlinu na međunarodnoj izložbi Re.Act.Feminism -Peformance Art of the 1960s & 70s today.
Irena Bekić i Marijana Stanić Majke i kćeri
2008, izložba
Radi se o jednom projektu kojega pripremam s Marijanom Stanić za sljedeću godinu. Projekt se za sada, vrlo radno zove "Majke - kćeri" , naslov je preuzet od knjige Caroline Eliacheff i Natalie Heinch i donekle je u toj knjizi pronašao uporište. Polazimo od ideje da u konstituiranju osobnog identiteta važnu ulogu ima odnos s majkom. Napose za djevojčice, kada se taj proces odvija kroz identifikaciju i separaciju unutar istog spola. Latentno prisutno brkanje i premještanje identiteta s jedne osobe na drugu čini taj odnos stalno napetim - neovisno da li se realizira kao "dobar" ili "loš". Zanimljiva mi je i istovremena uloga majke i kćeri u jednoj osobi, odnosno čini mi se da identitet majke koji se uspostavlja, reaktualizira doživljavanje vlastite majke. Tu je naravno još uvijek i "društveni teret" kojega nosi ženska linija u obitelji. (Irena Bekić)
Nedjelja, 5.10. u 18.sati
FILMSKI PROGRAM
Babette Mangolte La Camera: Je (Kamera: Ja)
SAD/Francuska, 1977, 67:15 min, Babette Mangolte Production
Film se bavi odnosima pogleda i moći koji proizlaze iz čina proizvodnje slika. Prvi je dio filma zastrašujuć, iako je to njegov najotvorenije didaktički dio. Gledatelj zuri u fotomodele koji bivaju fotografirani i dobivaju upute o tome kako da poziraju. Tjeskoba koju vidimo na licu i tijelu modela (koji odražava našu ulogu kao gledatelja) oprimjeruje strah od toga da nas ništa ne drži u našoj poziciji gledatelja. Kao da gledamo same sebe kako nas fotografiraju, kao da ekran koji gledamo fotografira nas.
diskusija/razgovor/čavrljanje
Kontakti:
UMJETNIČKI DIREKTOR: Leo Katunarić
M 0993130205 E info@maxartfest.com
PRODUKCIJA: Leo Katunarić i Tomislav Vuković
M 0959044290
Welcome to Igrane
Hrvatska, 2007. 24 min.
režija: Kristina Kumrić
Nasuprot idealiziranim prikazima 'male zemlje za veliki odmor' iz službenih turističkih spotova, u kojima domaći ljudi s osmijehom predstavljaju dodatak 'Mediteranu kakav je nekad bio', film pokazuje kako 'domoroci' iz Igrana doživljavaju i preživljavaju fenomen turizma, od borbe za svakoga gosta, pa sve do svjedočanstava o 'galebarenju' iz prve ruke.
Kristina Kumrić rođena je u Splitu 1975. Na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu diplomirala je projektiranje i dizajn. Filmom se bavi isprva kao hobijem, a onda upisuje studij filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je trenutno studentica četvrte godine.
Get Rid of Yourself
Bernadette Corporation
2003., 61 min.
Ovo kompleksno djelo s više slojeva koje autori nazivaju "antidokumentarac" kombinira snimke nereda na summitu G8 u Genovi 2001. uz izvedbe Chloe Sevigny, Wernera von Delmonta i članova anarhističke skupine Black Bloc. Ti elementi čine kritički film koji dezorijentira i preispituje status i ulogu svojih sudionika, ali i samoga sebe. Umjetnici pišu da Get Rid of Yourself funkcionira kao "filmska rasprava koja se usklađuje s novim oblicima političkog otpora unutar antiglobalističkog pokreta... filmski esej koji izdaje vlastitu formu."
Snimljeno uz potporu francuskog ministarstva kulture, Delegation aux Arts Plastiques (Image/Movement); Colin De Land, American Fine Arts, Co; MASSPOP.
Green Card: An American Romance
Bruce and Norman Yonemoto
1982., 79.15 min.
Posljednji dio Soap Opera Series Yonemotovih upotrijebio je bezličnu formu televizijske melodrame kako bi ispričao priču o Sumie, mladoj Japanki koja se uda za američkog surfera i filmaša radi zelene karte koja će joj omogućiti da se posveti umjetničkoj karijeri. Postaje žrtvom zavodljive holivudske fantazije i gubi svoj "američki san" o neovisnosti. Ova stilizirana priča, koja s ironijom promatra životni stil Los Angelesa i umjetničku scenu ranih 80-ih, pokazuje kako bunilo holivudske "stvarnosti" - kolektivnog sjećanja medija - ima manipulativan utjecaj na "istinu" naših osobnih života. Kako Sumie kaže: "Način na koji vidimo obitelj, prijatelje, odnose - čak i ljubav - rezultat je propagande masovnih medija."
Videoplay: Bruce and Norman Yonemoto. Producent: Bruce Yonemoto. Redatelj: Norman Yonemoto. Kamera: Norman Yonemoto, Nikolai Ursin. Priča: Sumie Nobuhara. Sudjeluju: Sumie Nobuhara, Jay Struthers, Kyoko Watanabe, Nobi Tanaka, Francis Washington, Wenden Baldwin, Gary Lloyd, Lin Hixson. Produkcija KYO-DAI.
TVTV Looks at the Oscars
TVTV
1976., 59 min.
Pogled TVTV-ja na holivudski godišnji ritual dodjela nagrada kombinira nepoštedan dokumentarac s bezličnom komedijom. Lily Tomlin glumi fiktivnu Amerikanku iz srednjeg sloja koja kod kuće gleda televizijski prijenos dodjele Oscara. Tomlinovu, koja je nominirana za najbolju sporednu glumicu u Nashvilleu Roberta Altmana 1975., vidimo i na samoj dodjeli nagrada. S Tomlinovom kao uporištem između insajdera i autsajdera TVTV bilježi bliženje svečanosti i razočaranje nakon nje, te otkriva hirove slave i statusa zvijezde.
Produkcija TVTV, u suradnji s KCET-om. Za TVTV: Wendy Apple, David Axelrod, Paul Goldsmith, Hudson Marquez. Sudjeluje: Lily Tomlin kao Judy Beasley. Produkcija: Rich Rosen, Wendy Apple, Calli Cerami, Megan Williams, Susan Martin, Allen Rucker, Paul Goldsmith, Hudson Marquez, Michael Shamberg, Steve Conant, Alison Geballe, Karen Murphy, Ceil Gruessing, Jody Sibert, Michael Weselblatt, Cathy Brickley, Peter Kirby, Howard Campbell, Will Hoover, Mark Brown, Tom Baker, Tom Morey, Lisa Van Der Sluis, Mark Rosner, Eleanor Bingham, Bette Cohen, Harold Ramis, Billy Murray, David Axelrod, L.A. Johnson, Alida Davison, Elon Soltes. Kamera: Wendy Apple, Baird Bryant, Steve Christiansen, Steve Conant, Tim Greenfield, Paul Goldsmith, Rich Rosen, Allen Rucker, David Sanderson, Elon Soltes. Ton: Bill Bradbury, Kent Gibson, L.A. Johnson, Hudson Marquez, Susan Martin. Montaža: Wendy Apple, Petur Hliddal, Calli Cerami, Michael Shamberg.
OUTSIDERI, Nada Vrkljan - Križić
Uvriježen je običaj da se ljude koji se ne pokoravaju stegama društvenih normi i kanona smatra "otkačenima", underground people - autsajderima ili marginalcima koji remete ustaljeni red. Naravno, mnogima se može učiniti logičnim da se one koji su odbacili sve takozvane dobrobiti i prednosti pokoravanja društvenim normama i malograđanskome redu, ustvari ukalupljenosti u vladajući sistem, odbacivši ujedno i prednosti novčane koristi koju bi im on možda priskrbio, smatra nerazumnima ili barem čudacima svoje vrste. Nerijetko se, međutim, radi o ljudima izvanserijske imaginacije i snažno izražene potrebe za osobnom slobodom. Kada se takav svjetonazor poveže s potrebom za umjetničkim izražavanjem, često nastaju djela jednako tako izvanserijske i neobične imaginacije - djela potpuno slobodna u svojem oblikovnom izričaju, bilo da se radi o slici, skulpturi, asamblažu, građevini, tekstu, recikliranju otpada ... kolažu, o slikanju trivijalnoga ili uzvišenoga. Radi se o autonomnom, često dramatičnom, komentiranju života i svijeta koji okružuje čovjeka ili o poniranju u dubine vlastita bića u kojima umjetnik nastoji otkriti tajnu onog najteže odredivog - bîti i svrhe ljudskog postojanja.
Današnja umjetnost ne poznaje tabua. Sve što je dohvatljivo ljudskoj ruci, sav taj metež koji nas okružuje u svijetu dramatično ubrzane izmjene događaja svih mogućih vrsta i poplavi goleme količine informacija kojoj smo svi izloženi, nalaze odjeka i u umjetnosti. Umjetničkim "djelima" ili češće, kompleksnim projektima, odražava se upravo taj metež i brzina potrošivosti sviju vrijednosti, za što se ponekad koriste razni neoficijelni prostori, poput neke nove kazališne scene totalnoga teatra u kojem su umjetničkim činom brojnih autora ispremiješani bezbrojni otpadci, slike, kipovi, predmeti ... ljudi ... svijeta koji nas okružuje.
U tom i takvom okruženju maksimalne slobode nije jednostavno uspostaviti uobičajene kriterije vrednovanja umjetničkoga rada. Sve ovisi o osjetljivosti pojedinca da reagira, dajući svoj upečatljivi znak otpora ili jednostavnog upozorenja i ukazivanja na stanje duha vremena u kojem živimo. U tom kontekstu možemo iščitati i djela outsider arta - kao osebujnih individualnih umjetničkih izričaja koji traju kroz cijelo 20. stoljeće, i nastavljaju se u ovom još kaotičnijem - 21. stoljeću, ali koji ipak u nekim nedovoljno senzibiliziranim sredinama još ostaju fenomenima izvan službeno priznatih umjetničkih pozornica, a sâm fenomen se uglavnom gura u neki geto drugosti koji se ne uklapa u uobičajene rasprave o smislu i biti umjetnosti danas. Međutim već odavna je očito da dodirnih točaka i podudarnosti svjetonazora, kao i razmjene ideja između dvaju segmenata, tzv. priznate i alternativne scene, ima nebrojeno mnogo, što se dokazuje u radovima brojnih suvremenih umjetnika diljem svijeta. Sloboda marginalaca ili outsidera sastoji se u tome što oni nisu opterećeni intelektualnim promišljanjem o načinu i eventualnim zakonitostima oblikovanja likovnoga djela, te do svojih rezultata dolaze neposredno i spontano, ne mareći za recepciju vlastita djela.
Umjetnost takozvanih outsidera ili marginalaca, ta alternativna rubna scena koju možemo naći na etnički i kulturološki najrazličitijim mjestima u svijetu, danas jednako suočenim sa sličnim globalnim problemima na svim područjima, od mnogih je ipak prepoznata, potrebna i upečatljiva zbog svoje jednostavnosti, neposrednosti i iskrenosti, te zbog njihove jasne i direktne komunikacije sa svijetom današnjice, na kojega reagiraju poput svih drugih.
U radovima nekolicine zagrebačkih tzv. autsajderica i autsajdera koje imamo čast predstaviti ovom izložbom - Jasenke Vukelić, Margarete Vidmar, Božidara Štefa Goluba, Igora Lasića i Krešimira Hlupa - naći ćemo trajno nemirenje s osrednjošću, ustrajnu pobunu protiv nepravde i nasilja u svijetu, protiv laži, rata, prijevare i mržnje - pravu revoluciju na čekanju, ali s osobitim cvijetom zataknutim u ?cijev puške" - umjetničkim radom s kojim se predstavljaju.
Nada Vrkljan-Križić, povjesničarka umjetnosti